Izložba „Crna Gora 1914-1918. iz albuma fotografija Bele Maćašovskog”, otvorena preksinoć u Galeriji solidarnosti u Kotoru posredstvom Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine iz Vrbasa i Centra za kulturu u Nikšiću, izazvala je posebnu pažnju ljubitelja dokumentarne i umjetničke fotografije. Postavka obuhvata panoe na kojima su reprodukovane fotografije u izvornom obliku i 40 fotografija (skenirani originali preneseni na platno), tematski vezanih za Crnu Goru u vrijeme Prvog svjetskog rata, koje se čuvaju u Istorijskom arhivu u Subotici. Njihov autor je Bela Maćašovski, ljekar, rođen u Budimpešti 1891. godine, umro 1960. u Bajmoku kod Subotice. Njegova fotografska ostavština broji preko 700 fotografija, koje je obradila istoričarka Tatjana Segedinčev, viša arhivistkinja. Bela Maćašovski je po izbijanju Prvog svjetskog rata regrutovan u vojsku na brod pod nazivom Kotor (Cataro). U Crnoj Gori se nalazio od 1914. do 1918. godine, kada su nastale fotografije. Pozitivi su dobro očuvani, tako što ih je autor većinu umetnuo u knjige, koje su poslužile kao albumi.
Naslove, imena mjesta, ponekad imena ljudi sa datumima ispisao je vlastitom rukom. Otvaranje je „Rumunskom igrom” Bele Bartoka violinom uljepšala Tijana Stanišić, učenica drugog razreda Muzičke škole „Vida Matjan”.
Pored fotografija na kojima se nalaze vojni objekti i fortifikacije, scene iz vojničkih logora austrijske vojske, posebno interesovanje posjetilaca izazvale su one sa etnografskim motivima: Crnogorke u nošnji, djed sa uncima, braća iz porodice Blagojevići u Crkvicama, okupljeni narod na Njegušima, četiri sestre, fotografije iz života stanovnika Njeguša, Krivošija, Crkvica, Dragalja, Dvršnika.
– Maćašovski je u Crnoj Gori bio silom prilika, bio je mobilizovan u austrijsku vojsku i dopalo ga je da bude ovdje, ali je po svojim ambicijama bio i foto-amater. Naravno, koristio je priliku da slika, što je njegov doprinos dokumentarnoj istoriji ovoga kraja. Interesantno je zapaziti kako je narod u ono vrijeme živio ovdje (stare seoske kuće pokrivene slamom). Ako čovjek malo pažljivije pogleda, ima puno detalja koji su značajni s etnološkog gledišta, kaže za „Dan” Čaba Mađar, počasni konzul Mađarske u Crnoj Gori, starosjedilac čija familija ovdje živi 120 godina, koji je specijalno za ovu priliku doputovao iz Herceg Novog. Skrenuo nam je pažnju na fotografiju žičare Kotor-Cetinje, koja je postojala u doba Austrougarske.
- Maćašovski nam okom kamere otkriva „normalan” život, koji se doživljava gotovo idiličnim. Želio je fotografskim aparatom, ovaj stranac u neprijateljskoj uniformi, sačuvati živopisnost crnogorskog pejzaža, gorštačku izražajnost ljudi i njihovog jednostavnog života, toplinu porodičnih ognjišta, koja je postojala istovremeno sa stradalništvom ljudi na frontovima i bitkama veljeg rata. Portreti žena i djevojaka, staraca i djece su prave studije karaktera. Objektiv ih hvata sponto u obavljanju svakodnevnih ženskih poslova i muškoj dokolici (uz čibuk duvana), često u pozi gdje su žene u svečanim nošnjama ukrašenim ćemerima, a djeca u najljepšoj odjeći. Čini se kao da se osjeća naklonost autora za sve te ljude, koji mu uzvraćaju povjerenjem, primjećuje Marija Mihaliček, kustos Galerije solidarnosti. Kadrovi sniježnih pejzaža, arhitekture (crnogorskih kuća pokrivenih slamom i crkava), vedutama primorskih gradova, pokazuju visoki nivo, ne samo kroz fotografsko zanatsko umijeće koje je ravno profesionalnom, nego i evidentnu estetsko-likovnu komponentu, dodaje ona. Izložba je prikazana u Vrbasu, nedavno u Dvorcu kralja Nikole u Nikšiću, a nakon Kotora obići će i druge gradove u Crnoj Gori.
M.D.Popović
Ličnost autora projektovana na fotografijama
- Ove fotografije nam rječito svjedoče o ličnosti autora, koji je bio sigurno širokog obrazovanja, imao interes za etnografiju i antropologiju, a posjedovao umjetnički senzibilitet (svirao je violinu), ali konačno i njegovu privrženost kraju i ljudima, gdje je bio zatečen ne svojom voljom, kao pripadnik neprijateljske vojske u ratu koji će donijeti kraj njegovoj Austrougarskoj i njihovoj Crnoj Gori, zaključila je Mihaliček.